U sadašnjem trenutku djelatnici naše Djelatnosti ponudili su na objavljivanje dva svoja članka. Ovdje donosimo njihove naslove i sažetke.
Reframing u svakodnevnoj praksi; u tisku
Ivan Krpan & Nenad Horvat
Opsjednutost čovjeka suvremenog doba objektivnošću i mjerljivošću pokušava se probiti i u svakodnevnu psihoterapijsku praksu. Međutim, ovakva koncepcija u pristupu psihološkom i socijalnom aspektu čovjeka sve više gubi na svojoj legitimnosti, ponajprije zbog toga jer ne uspijeva odgovoriti ni na najelementarina pitanja. U tom svjetlu u terapijsku stvarnost postupno ulaze alternativna rješenja, među ostalima i
reframing. Reframing autori koriste manje kao terapijsku tehniku u užem smislu, a više kao pristup problemu. Pored pregleda relevantne literature i svojih nekoliko teoretskih hipoteza, autori na prosudbu nude i primjere za različite oblike reframinga.Njih
ovo je mišljenje da je reframing obećavajući put prema implementaciji von Foersterovog etičkog imperativa koji glasi: "Postupaj tako da raste broj mogućnosti".Karl Jaspers: kritika i alternativa; u tisku
Nenad Horvat
Karl Jaspers, psihijatar i filozof, svojim bogatim opusom u značajnoj mjeri oblikuje duhovnu situaciju dvadesetog stoljeća. Ovdje istražujemo implikacije njegove filozofije na psihijatriju i psihijatre, uz podrobnije fokusiranje na prvu od njegovih knjiga - "Opću psihopatologiju".
Jedna od prvih Jaspersovih eksploracija jesu predrasude u psihijatriji. Nakon što je objasnio mehanizme njihovog nastanka, Jaspers ih pojedinačno analizira, izdvajajući šest najvažnijih i najklasičnijih.
Autor ovog eseja iz šest predrasuda koje je pobrojao Jaspers izvodi i analizira šest tiranija koje prijete psihijatrima i njihovim pacijentima. Tiranija iskustva, tiranija teorije, tiranija materije, tiranija razuma, tiranija metafore i tiranija dijagnoze
su i više nego dovoljan razlog da se psihijatrija iz kreativne djelatnosti koju krase širina i otvorenost pretvori u sklerotičnu, petrificiranu dogmu. U pozadini svega lako je prepoznati redukcionizam u koji neoprezno ulijećemo i još neopreznije u njemu ostajemo.