TEMELJNI PRINCIPI I CILJEVI
1. KONSTRUKTIVISTIČKA SVIJEST
Ima više "stvarnosti" (isto tako i "terapijskih stvarnosti") ili, bolje rečeno, načina da se ona konstruira. Pluralizam ideja umjesto čistunstvo. Bolje je više tehnika nego jedna tehnika.
2. KONTEKSTUALISTIČKA SVIJEST
Problem s kojim se bavimo egzistira u kontekstu. Važne su veze i odnosi. Atomizacija pripada medicinskom modelu i povećava rizik kroniciteta.
3. KULTURA SURADNJE
Prvenstveni je zadatak terapeuta da ostvari i održi okvir za suradnju ("kultura razgovora"), kako među terapeutima, tako između njih i klijenata. Kolega i klijenti međusobno su partneri. Dio vremena za edukaciju trebalo bi pokloniti problemu suradnje umjesto da se terapeuti sizifovski troše i gube u zbunjujućoj i nedohvatnoj širini, ili pak, još gore, zaborave na nju.
4. INTEGRACIJA UMJESTO PARTIKULARIZMA
Psihijatrija je samo jedna. Postoji samo više referentnih okvira (teorijskih modela) ili više područja psihijatrije. U praksi bismo trebali biti eklektički i suradnički orijentirani. Nadopunjavanje umjesto rivaliziranja.
5. PRAVO KLIJENATA NA IZBOR
Pravo na izbor je vrhovno pravo pojedinca. U stvarnosti ono zna biti limitirano objektivnim faktorima koje treba pomno procijeniti.
6. PERSONALIZACIJA
"Ono što nam je zajedničko je dijagnoza. Ali to je tek vidljivi dio sante leda, njena 1/10. Ono drugo što se ne vidi je ono po čemu se mi razlikujemo" (citirane riječi jednog klijenta). Odbaciti dihotomiju između bolesti kako to zove medicinski mod
el i klijenta.7. DEHOSPITALIZACIJA
Svesti hospitalizaciju na najmanju moguću mjeru. Razvijati parcijalnu hospitalizaciju (dnevna bolnica) i izvanbolničku psihijatrijsku zaštitu. Prevenirati u najvećoj mogućoj mjeri kronicitet.