Nenad Horvat |
|
|
Drevni Egipat i Ludwig Wittgenstein: inspiracija i oslo bođenje od kartezijanskog duha |
Ancient Egypt and Ludwig Wittgenstein: an inspiration and emancipation from Cartesian spirit |
|
Socijalna psihijatrija 1998;26:127-32. |
|
|
Suvremena psihoterapijska stremljenja iznikla su i razvijala se u atmosferi sveopć eg kartezijanskog duha. Nekritičko preuzimanje načela koja je u svojoj metodi prije tri i pol stoljeća donio Rene Descartes autor doživljava kao ozbiljnu smetnju u psihoterapijskom radu. Kao alternativu i osvježenje, te kao neiscrpno vrelo inspiracije autor s jedne strane sugerira drevnu egipatsku mudrost prenesenu kroz protekla tisućljeća u izrekama i poslovicama, dok se s druge strane okreće djelu austrijskog filozofa Ludwiga Wittgensteina i implikacijama koje njegova filozofija donosi sa sobom. Na hipotetsko pitanje o tome kako psihoterapijsku orijentaciju smijemo modificirati na temelju ovih izvora, autor replicira protupitanjem: a kako smo to do sada smjeli činiti na temelju kartezijanske filozofije? |
Current flows in psychotherapy originated and raised in atmosphere of universal Cartesian spirit. Author suggests that uncritical intake of principles given by Rene Descartes some three and a half centuries ago can act as a serious handicap in psychotherapeutical activities. Instead, he offers two alternative sources of fresh inspiration. On one hand he proposes everlasting wisdom of ancient Egypt, transmitted to us in the form and through proverbs and sayings. On the other, he introduces thinking of Austrian philosopher Ludwig Wittgenstein and elaborates implications on psychotherapy raised by his philosophy. If asked a hypothetical question on how does he dare to modify or ground his psychotherapy on these alternatives, his answer would be in form of reverse question: how did we dare to ground it on Cartesian philosophy for all those years? |